preživjet ću
nekako ću isplivati iz hladnih voda
slijepa za sve oko sebe
u očaju što se uvukao pod krila
ja ne vidim izgubljenost u snu
ne čujem riječi
gole misli odjekuju kao aveti u noći
zauzimaju u okviru života sliku
postavljenu umjesto svijeće na ormaru
pristojan život živim
preko praga svako jutro ga prenosim
kao blagoslov
hranim se milostinjom
čistom rječi ponavljam od početka
“prestali su disati zidovi
među kojima je sahranjena duša
kao u zarobljeništvu”
živim pristojan život mene!
2 komentara za "Živim pristojan život mene"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.