Život istrošen
kao hlače  svakodnevno nošene
tisućama rupa poderane
zakrpama svakodnevice zakrpane.
Nekada bile su nove,
crta po sredini eleganciju im davala
i crna boja je svježinom odisala.
Danas crte nema,
izgužvane su i pohabane  postale
sa tisuću nabora od stalnog nošenja,
boja crna stalnim  pranjem
isprana bez tragova,
nositi i krpiti još ih treba
jer za nove siromaštvo nema.
I život ovaj na leđa natovaren
kao samar na pogrbljena konja
i dalje treba strpljivo nositi,
jer nekada je i on bio nov
i sa urednom crtom samo tvoj
blještio je svim bojama duge
dok ih godine nisu istrošile
pa ostalo samo sivilo sumraka.
I u sumrak ponekad treba naočale staviti
u kaleidoskop dobro pogledati
ponovo ćeš dugu zamijetiti
i shvatiti da samo jedan život imaš
ničim ga ne možeš kupiti
samo ga možeš svakodnevicom krpiti.