Zauvijek ću živjeti u crnom,
užarenom slovu prokletstva, utisnutom na bijeli papir.
U suzama koje su smekšale tvrdu tintu,
vječno ću snatriti kao živa riječ.
Bit ću s njima kada budu otkrivali
tajne čudesnih znakova i divili se
riječima obmane, riječima prijezira.
Uzburkat ću im maštu i pomračiti um;
bit ću s njima i oni sa mnom
u krvavoj srdžbi koju sam isplakao
na pergamentu istine.
I moje srce, kucat će s njihovim
i moja duša, sjedit će im na ramenima.
Bit ću živ, dokle oko bude otkrivalo
retke nijeme tišine pergamenta;
bit ću živ, dokle ždrijelo bude
probavljalo tintu
i glas dopirao do ušiju plebsa.