u svojoj samoći,
ja sam najvoljenija
predziđe boli
zlatnim makovima
s kojima zagrljena
bratimim tijelo i vijek
topla je još
misao o riječi,
iako u svojoj samoći
ja sam najvoljenija
odsutnu iz zemlje
beru me Ruke
među krošnjama zlarinskih murvi
i opet, na svom Žalu
kojeg valovi brišu s Lica,
u osami svoga tijela
ja sam najvoljenija
(bobi grljušić – sve počinje na Žalu)
7 komentara za "zlarinski svatovi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.