Zima teškim zvekirom kuca na vrata
kidajući poslednje lišće sa starih breza
dok sunce ulazi kroz prozor i pada
na fotografiju moga brata
grijući se na njegovom osmijehu
Ne znam koliko sam dugo čekao
na ovu pjesmu pokušavajući da pronađem
šta se krije iza bore na njegovom čelu
Misli odu pa se vrate
zatičući me svaki put
kako tražim zlatnu nit radosti
da mi osvijetli put
kroz dubine njegovih očiju
do jedne suze gušće od krvi
koju hoću da ponesem i bacim
u Fontanu di Trevi
4 komentara za "Zlatna nit radosti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.