Nešto je pokidalo sve zlatne niti
popucale su u točkama spajanja
riječi vise u zraku kao stalagmiti
kaplju u izdisaju našeg trajanja.
Penjali smo se po istim klisurama
zavojima utjehe rane vidali
daleko smo od neba, a blizu srama
dok vraćamo zvijezde koje smo skidali.
Jesmo li trebali zauzdati srca
u divljem galopu obroncima snova
prigušiti iskru da skromnije vrca
sporije obasjava prostranstva nova.
Mi ne znamo, dušo, drugačiji biti
klasje smo što raste pod prijetnjom srpa
nešto je pokidalo sve zlatne niti
možda ih život opet jednom zakrpa.
katarinab
Aljoša
10 komentara za "Zlatne niti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.