Sunce moje,  puste kiše piješ

od  rođenja svijet u suzama grca

i da tamnu stranu negdje kriješ

opet uđi kroz pukotine srca.

 

Sunce moje, iznad svega siješ

a milostivo hraniš oči gladne

blažena su jutra kada se smiješ

u zaborav padaju noći hladne.

 

Sunce moje, iz nutrine vriješ

 kažu kako ti si zvijezda žuta

 budi i zlatno dugme sve dok griješ

 i koncem se drži crnog kaputa.