Sunce moje, puste kiše piješ
od rođenja svijet u suzama grca
i da tamnu stranu negdje kriješ
opet uđi kroz pukotine srca.
Sunce moje, iznad svega siješ
a milostivo hraniš oči gladne
blažena su jutra kada se smiješ
u zaborav padaju noći hladne.
Sunce moje, iz nutrine vriješ
kažu kako ti si zvijezda žuta
budi i zlatno dugme sve dok griješ
i koncem se drži crnog kaputa.
katarinab
Aljoša
12 komentara za "Zlatno dugme"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.