„Knjiga razbibriga“ književnika Zlatomira Borovnice je knjiga koju svaki roditelj može čitati svome djetetu siguran da će čitanje prerasti u zajednički užitak, razbibrigu i vrijednost ugodnog druženja. Vesela je, pomalo šašava na onaj dobar, plemenit i zabavan način. Podijeljena je na tri dijela. U prvom se dijelu nalaze pjesme, u drugom zagonetke, a u trećem basne. Ilustrirana je crtežima djece osnovne škole.

U dječjem svijetu laž ne postoji. Postoji imaginacija, bajkovitost, začudna igra u kojoj nema mjesta nezanimljivosti i dosadi. Dijete ne bira samo literaturu koju će čitati ili slušati, ali iskreno i rezolutno odbacuje sve što ne odgovara njegovoj dječjoj duši. Ne trpi prisilu, onakvu kakva se  nameće djeci starijeg uzrasta kada im nudimo literaturu do koje još nisu stasali pa je prihvaćaju plošno, površno, bez pravog zanimanja i uživljavanja.  A nije dijete krivo. Krivi smo mi odrasli, jer često ne poštujemo princip primjerenosti kada odabiremo knjigu za našu djecu. Često griješimo tražeći da tekst koji govorimo djetetu bude nešto što ne pripada dječjem svijetu, ili dijete još nije stasalo do ponuđenog sadržaja, pa se čudimo kada dijete takvo štivo ne želi pustiti u svoj čudnovat i raznolik svijet.

Zlatomir Borovnica dobro zna da je dječja poezija zahtjevna, da se ona prima samo velikim dječjim srcem i da su njeni korijeni zariveni duboko u iskustvo i senzibilitet djeteta.  Na tim temeljima on gradi dječje pjesme koje onda djeluju na razvoj dječje maštovitosti i spoznaje.  On spravlja fini koktel poznatog,  iskustvenog i novog, nepoznatog, obično iz svijeta prirode i obiteljskog života.

Novogodišnja želja

Deda Mraza zamolila

devojčica Tina

bratića da joj pokloni,

a tatici sina.

Deda Mraz je nije čuo,
jeste Božić Bata
on je Tini poklonio
malenoga brata.

Autorove pjesme ne mijenjaju sliku svijeta, ali joj daju zabavnu dimenziju i čine je djetetu privlačnom pa pjesmu možemo pjevati, pljeskati, govoriti je kao brojalicu, ludirati se i igrati se njome.

Оglas

Iznenada patak Panta

na ludi kamen stao
i to odmah na oglas
u novine dao.

Ovako je napisao:
„Želim da se zna:
Tražim patku za udaju
potpis:kva, kva, kva.“

I adresu u oglasu
naveo je Panta
ulica se zove Barska,
na ulazu kanta.

Iako su pjesme zabavne, lako pamtljive, slikom žive i duhovite, njihova poučna dimenzija nije zanemarena. Pouka se ne nameće, ona dozvoljava mnoge varijacije i poštuje slobodu roditelja da s djetetom o pjesmi razgovara primjenjujući je na vlastiti život te da na jednostavan način djetetu približi satiričan način govora. Naime, dijete mlađe dobi ne razumije satiru i aluziju i ovakve mu pjesme pomažu da je shvati, da uoči što se sve iza izgovorenog može skrivati.

Prognoza

Zamolili jarići
svoju mamu kozu
da iskreno kaže
životnu prognozu.

Koza im odgovori
za sve ima nade,
ako zimus ne navale
jareće brigade.

I proleće kada dođe
trebaće nam sreće
da na stolu ne budete
pored slavske sveće.

Kada leto dođe
ko na broju bude
neće biti zanimljiv
na trpezi za ljude.

Tako na zabavan i razigran način Zlatomir Borovnica daje stihu za djecu onu poželjnu pedagošku i odgojnu  funkciju. On zna da ni jedno dijete na svijetu ne bi smjelo ostati bez svoje pjesme.

U drugom dijelu knjige autor se vrckasto igra pitalicama kojima utječe na razvoj misaonih procesa djeteta. Odgonetka uvijek predstavlja nešto što je svoj djeci poznato.

Imam četiri noge

I sve su drvene

Svi bi uvek stajali

Da vam nije mene.

(S۝۝۝۝۝А)

Nisam za gledanje,
ja ne dajem sliku,
vi pomoću mene
slušate muziku.

(R۝۝۝О)

Kada za mnom trčite,
vi  ste sretna lica,
kad me jače šutnete,
letim kao ptica.

(L۝۝۝A)

U trećem dijelu knjige nalaze se basne. Od basne očekujemo  da u ponašanju životinja prepoznamo ljude, njihove osobine, onu osjetljivu lepezu osjećaja od bahatosti i umišljenosti do požrtvovanosti i ljubavi. Očekujemo da basna bude preslika ljudskog društva i da uvijek bude na strani dobra, jer odgoj uvijek treba uključivati princip dobra. Taj pedagoški princip poštuju i basne u ovoj knjizi, a da ništa ne gube od svog zabavnog karaktera. Pouka se ne nameće silom. Ne lupa se dijete po glavi knjigom, nego knjiga ulazi u glavu djetetovim htijenjem. A ako dijete želi, može svoju misao ispod basne dopisati.

 Golubica i leptirić

Leteći iznad procvale livade i diveći joj se, golubica slete na jedan bagrem da se odmori i ču kako neko plače. Gledala je na sve strane i pošto nikoga ne vide, ona upita:“ Ko to plače, treba li pomoć?“ Leptirić, koji beše nedaleko od golubice kroz suze odgovori:“ Evo me, tu sam ispod tebe zakačen za bodlju i čekam da umrem.“ Golubica sagnu glavu, spazi šarenog leptirića i reče:“ Ne, to se neće desiti“, pa dođe do njega i otkačivši ga, stavi ga sebi na leđa.
“Pa ti me nećeš pojesti?“ začuđeno upita leptirić.
„Tako ranjen, a govoriš ludorije, kazuj mi gde ti je kuća da te odnesem“, kroz suze reče golubica. Leptirić se nasmeja i reče gdje stanuje i golubica ga brzo odnese roditeljima.

(Zaključak – naravoučenije)

Tako i ja nasmijana završavam ovaj osvrt na knjigu Zlatomira Borovnice znajući da će mnogoj djeci nacrtati osmijeh na lice.

Marija Juračić, prof.

Zlatomir Borovnica rođen je 1956. godine. Umro je 2020.
Bio je predsjednik književnog kluba Miroslav Mika Antić od 2000.godine.  2003. pokrenuo je međunarodnu književnu manifestaciju “Noć boema”.