Moje su pjesme zmajevi od papira
nisu one tek samo stare novine
ili zaboravljena neka pisma,
jer kad ih čitaš dobiju krila
i polete uvis kao žive ptice.

Ponekad se neke zapetljaju u žice
ili ostaju visjeti na stablu
i poput jedara oluje ih tuku;
ispružiš li bijelu ruku k njima
zagrlit ćeš ih svojom toplinom.
Možda se neke crne kao oblak
vjetrovi ih amo-tamo njišu
tako izdvojene sa strujama se druže
i padaju na tlo kao kapi
da bi se opet ulile u verse.
Neke od njih odmah polete
njihove riječi same od sebe se nižu
za tobom će kao svetokrug ići
osvjetljavati tvoju mrtvu tišinu,
buditi te u samoći.

Moje su pjesme zmajevi od papira
nisu one tek samo stare novine
ili zaboravljena neka pisma,
jer kad ih čitaš dobiju krila
i polete uvis kao žive ptice.