zmijoliko biće
Hipnotizirala si me. Uvukla u svijet bludne radnje i uzdaha koji su se skrivali pod krevetom crvenih grijeha. Zavodiš me i golicaš maštu putenom kožom. Po njoj plovim vlažnim jezikom. Trnce u mišićima si mi razdražila. Svanulo je u očima što te pohotno gledaju. Magija je izašla iz kutije mađioničara. Zmija je izmigoljila. Osjetiš napast koja te vruće grije. Bit ću tvoj danas, sutra, jučer. Sladi se, okusi morske vale kako te zapljuskuju.
Sram je samo mala beštija koja nas veže okovima tišine. Ljubi, misao što noću ti poklanjam. Gledaj me, usne tvoje želim gristi. Male tragove ljubavi na njima ostaviti. Ušne rese ti milo zavoditi. Slušaj me. U tebi tražim spas, izlaz iz sudnjeg dana. Stope ti pratim po sobi. Bijele su, odaje te vrelost pokreta. Tijelo ti se odaje, dok te za struk hvatam, meni prijatelju sutona i tamnog mjeseca. Prvi sam koji te je dotaknuo pjesmom. Ukrao ti srce ispunjeno nježnošću.
Mehanizam života u tebi sam osvijetlio. Uživaj na njemu. Tajna nikada nije bila, tvoja uska opna grijeha, nagriza mi dušu. U meni purpurna boja vlada, želim te ovdje, sada. Rastvoriti krila paperjasta, u klinču sa tobom biti. Sve kutke Planete sniti, upoznati svijet, u kojem smo na vrhu planine. Samo nebo nam je plava granica. Lagani povjetarac nosi bol što ljubav nam čuva.
8 komentara za "zmijoliko biće"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.