Stigao sam negdje na po puta
a gdje su me dovele vijuge
metar po metar čovjeka guta
tijelo velike crne zmijuge.
Od glave do repa zmija ljuta
u žilama truje svaku ljepotu
a srce ipak još traga i luta
ne znajuć’ što ga drži na životu.
Krivudava staza brzoga gmaza
mene u sigurnu propast vuče
ali osmijeh i ljubavna fraza
i u paklu opet lijepo zvuče.
Ma sve nas je progutala zmija
hladnokrvno se na suncu gosti
da pokaže kako joj obrok prija
samo podrigne i vrati kosti.
7 komentara za "Zmijuga"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.