Sveta uloga svećenika preporoditelja u hrvatskom kajkavskom pjesništvu više je nego dobrodošla za uspjeh i uspon dijalektalne poezije podneblja Hrvatskog Zagorja. Ipak, sveta sila iz ruku providnosti inlibrirala se u jednom vrlo talentiranom pjesniku, kajkavcu. Kako su čudni putevi Gospodnji, tako je pjesništvo jednog pastira koji svoje stado zove na okupljanje puno „štooseva“.

„U lirsko kolo mili

Vratite se srodni puci.“

(Poziv u lirsko kolo)

Poziv saziv, sakralizacija i uloga svećeničkog poziva u ovakvim stihovima poetsku formu nadahnjuje pretvarajući ju u rado viđenu, slušanu litaniju koja se ne moli prebiranjem krunice već prebiranjem po vrijednostima koje je izrodila tradicija.

„Što su stari gvožđem bili,

Nek su duhom sad unuci.“

(Poziv u lirsko kolo)

Litanije „svetog“ Štoosa poprimile su velik značaj u duhovnoj obnovi naroda koji je tih godina kaskao izgubljen u duhovnoj i nacionalnoj disperziji. Sakralni motivi u stihovima, sredstvo su vrlo spretnog izražavanja pjesnika, jer svatko ipak bira oruđe koje mu je najbliže. Preslikavanje jedinstva iz prostora jedne monoteističke sakralne ideologije, čest je gost Štoosovih stihova.

„Angjeo  mira među sini,

Jedne ajke i jezika“.

(Kip domovine vu početku leta 1831.)

                        .

Iako je Štoos u svom pjesništvo pokazao izvanrednu umješnost, svejedno poezija skreće u zakutke kršćanske molitve i litanije iz molitvenika. Nasuprot tome Štoosova poezija kanonizirana je oko vrlo čvrste ideje ilirizma o kojoj je podizao svijest svojeg vremena.  Čvrst kanon u traganju za podrijetlom, korijenima, ekvivalentno  je traženju transcendentne sile za opstojnost ljudske duše u zapučcima zemaljskim. Ipak, Štoos je imao „štosova“ kako bi njegove intimne generalije, odnosno molitve, postale stihovi patriotskih pjesama.  Štosovi iz rukava zadiru u vrlo snažna područja lirske djelatnosti:

Prvi štos-anomalija sukoba

„Puhnuše vjetar – iz ćele moči,

Oblake simptom rasprostre crne,

Hoće da nebo z zemljom prevrne;“

(Kip domovine vo početku leta 1831.)

                 .

Drugi štos-onostrane sile

„Ona ka negda je na stolicu
Kraljevsku šesti ‘mela pravicu,
Nit već na glavi koronu zlatu,“

(Kip domovine vo početku leta 1831.)

                             .

Treći štos- čovjek i njegove nevolje

„Ar nit čovjeka kakvog znamenja,
Nit je gdje živog čuti stvorenja,
Nit je gdje spazit hotice moči
V kojoj bi ognje žarila se v noći.“

(Kip domovine vo početku leta 1831.)

 

Teško je vjerovati da bi hrvatsko pjesništvo toliko bogato i značajno bilo te da bi egzistiralo tolikom snagom riječi i poriva prema nacionalnom jedinstvu da ga nije posvetio svetom ilirskom vodicom i hostijom jedan od najvećih preporoditelja sa svojim štosovima i autentičnim lirskim gibanjima.