Pokidaše strašni vjetrovi ratova
Mnogo nježnih, mladih pupova,
Pokopaše ih poput nekih stvorova
Bez grobova, znamenja, bijelih križeva.
A ti, tužna, usamljena Ženo
Ponosna si, a srce ti slomljeno,
Tuga ti je kao more duboka,
A bol vječna, kao nebo široka.
Suze su tvoje teške k’o kamenje.
Kamo da staviš sveto znamenje?
Da svoju bol još jednom odboliš,
Nema grobova, gdje da se pomoliš?
Slavonska ih gruda u njedrima krije
Al’ im duša mira još pronašla nije.
“Pronađite nas”! Vape sokolovi,
Dok suzno šume dunavski valovi.
8 komentara za "Zovu duše sokolova"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.