Roditi se i živjeti na otoku ima svojih čari, ali i ograničenja. Bezbrižno djetinjstvo provedeno na plažama i uvalama  otoka Raba, na njegovim čudesnim srednjovjekovnim pločnicima u sjeni  gotičkih i renesansnih palača, izloženo mirisima morske soli i mediteranskog bilja,  ljepoti kraja i arhitekture, mora ostaviti traga na čovjeku.

Čak i one duge zimske noći kada male kale odjednom opuste, kada  snažno jugo trese zatvorenim škurama, kada jutro počinje kasno, a mrak se uvuče u  domove vrlo rano, u onom vremenu kada su se palile lojanice, kada je televizija bila želja, a Internet  nepoznanica,  kada se oskudijevalo u mnogo čemu, čak je i takvo vrijeme ostavljalo traga na duši dječaka koja je za sebe stvarala svjetove u kojima su vladale dvije krasne dame; Ljepota i Pravda.

I nije taj dječak znao da se igra na otoku  koji je daleko prije njegova rođenja posjetio engleski kralj Edvard VIII. koji se zbog ljubavi odrekao kraljevstva , da se znameniti hrvatski pisac Ivan Kukuljević Sakcinski još u IXX. stoljeću zaljubio u njegov otok,  koji on sada baštini.  Tek, maštao je svoj svijet, svoje more, svoje vile.

Otok puno daje, ali i uzme. Ograniči  izbor zanimanja pa se otočani uglavnom posvećuju pomorstvu ili ugostiteljstvu. Tako se i Miroslav Borić otisnuo na more da okusi onaj gorko- slatki kruh sa sedam kora, da bi se zatim bavio ugostiteljstvom. No, stihovi ga nisu napustili. Prikradu mu se često, nahrupe naglo i Miroslav ih zapisuje.

Njegova zbirka „Zrno stiha“ izašla je iz tiska 2012. godine u ediciji web knjižare REDAK . Nadahnutu recenziju napisala je pjesnikinja Neda Milenkovski (Alba –  Istriana) iz koje izdvajam;

„ZRNO STIHA je zbirka koja pjeva o životu, Mirko znalački ponire duboko u sebe, otkrivajući nam svoja najtananija osjećanja. Znakovit je njegov osjećaj zahvalnosti ljudima koji su označili njegov život, neki poseban trenutak, koji su s njim podijelili dio sivila svakodnevice, bojeći je bojom topline zajedništva. Vješti promatrač Mirkovog tijeka misli primijetit će vrlo lako da Mirko uvijek čitaoca vraća fundamentalnoj moralnoj vrijednosti  – istini i samo istini. Ona mu je moto i putokaz kojeg prati, gradeći nove spoznaje i gradeći nove stihove koji su dugo pohranjivani u skrivenom kutku srca, ugledaju svjetlo dana i ostaju zapisani kao intimni i sentimentalni spomenar ispunjen treperenjima duše i disanjem ljubavi kao i njezino istinsko svjedočanstvo.
Mirkova zbirka ZRNO STIHA je riznica pažljivo oblikovanih riječi, decentnih misli i razmišljanja, dobro nam znanih rima.“ *

Zaljubljen u svoj otok, svoje more i ljude svoga neba, Miroslav Borić niže svoja zrna poezije, često pisana govorom svoga kraja. darivajući  ih svakome tko poželi ući u njegov zaigrani svijet.

Marija Juračić, prof.

.

• Citat- Neda Milenkovski  ( Alba – Istriana ) Recenzija

Knjiga se može nabaviti u web knjižari REDAK

ZRNO STIHA, Miroslav Borić

„ Zrno stiha“ Miroslava Borića