Noćas,
kad kazaljke se poklope,
dođi u moje misli
da sanjamo zajedno
san
pun želja nedorečen
Pogledaj se u ogledalo
namjesti šminku
popravi nabor na haljini
k’o nekad u osam
pred matursko veče
Pronađi u ovom trenutku
zrno vječnosti
i oprosti
što moram da odem
niz neke daleke ceste
bez nemira i straha
Ti možda i ne znaš za njih
Kao što ne znaš
da sve biva lijepo
na početku
a da na kraju
uvijek samo sebe imamo
Naša srca postaće mudrija
moje slabe ruke
nedjeljom popodne
poslije dobrog ručka
listaće nedopisani
dnevnik jedne mladosti
Zaboraviću
malu škrinju s bezimenom pričom
davno zakopanu u tajnom vrtu
među pogledima što postaju zli
ubojiti i opasni
I skriveni prolaz
koji vodi na ona mjesta
gdje smo se udvarali
voljeli i svađali
Mnogo toga ću još zaboraviti
polako tonući u tišinu
iznad koje lebdi
pogled tvojih beskrajnih očiju
Zrno vječnosti
7 komentara za "Zrno vječnosti"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
14/06/2022 at 2:19 pm Permalink
Tužno je, ali i beskrajno lijepo nositi u sebi to zrno vječnosti! 🙂
15/06/2022 at 4:22 am Permalink
Prelijepa ljubavna, dirne dušu.
Lp! 🙂
15/06/2022 at 5:44 am Permalink
Posebni stihovi. Kakve sve svjetove čovjek čuva u seb!
15/06/2022 at 6:54 am Permalink
prekrasna nevina pjesma o ljubavi uvijek razgali srce.
pozdrav
15/06/2022 at 1:42 pm Permalink
Neki se trenuci nikad ne zaboravljaju… s nama su do kraja čak i kad mislimo da ćemo ih zaboraviti. Drugi , pak, ostaju za vječnost zabilježeni na papiru poput ovih lijepih stihova.
15/06/2022 at 5:54 pm Permalink
Jako lijepa pjesma, dira dušu:-želje nedorečene; ne dopisani dnevnik; bezimena priča; tajni vrt ; skriveni prolaz, i samo ostaje zrno vječnosti.
Lijep vam pozdrav.
15/06/2022 at 8:19 pm Permalink
“da sve biva lijepo
na početku
a da na kraju
uvijek samo sebe imamo”
Posebni stihovi! Pozdrav, Sumiko !