20 siječnja 2022
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
U hladnoj noći cvile prazne žice
to vjetar njiše ljuljačke za ptice.
Jato prelijeće iznad starog luga
i odlazi pjesma u smjeru juga.
*
Sitna kiša natapa reljef lica
rijetkih prolaznika i lutalica.
Zamagljena pruga zmijski vijuga
vlak odnosi čežnju u smjeru juga.
*
Jesenja šetnja kroz drvored žuti
prođe k’o život – u jednoj minuti.
Jedna crna vrana sada se ruga
pogledu što leti u smjeru juga.
20/01/2022 at 3:19 pm Permalink
Ljuljačke za ptice – krasna metafora. Osjeća se čežnja, emocija koju crna vrana ne može pojmiti.
20/01/2022 at 5:39 pm Permalink
Zaista poezija krasna- ljuljacka za ptice , reljef lica etc. – krasne slike se redaju pred ocima mi ! LP , Aljosa !
21/01/2022 at 9:09 pm Permalink
Krasno!
23/01/2022 at 8:39 pm Permalink
Prekrasno ,pozdrav