09 listopada 2022
Autor: Durdica1955
Kategorija: Pejzažna
Poleti lahko jedan list
Poče svima pričati priču
Zlatom da ga bojao kist
I zato mu dani izmiču.
List strgnut bojom žutog zlata
S postolja svog starog kestena
Da prođe kroz jesenja vrata
I on sa stabla napuštena.
.
Tako je uz svoju priču pao
Na sag od zlatno-žutih snova
A da nije do tada znao
Za lišća, u proljeće nova.
.
Igrao se sa njima vjetar,
Vrtio ih, bacao u vis,
Nosio ih metar po metar,
Na kraju bacio u otpis.
.
Onda je posljednji list pao
Dok jesen se polako krije
A vjetar snijeg fijukom dozvao
To prozeblo lišće da zgrije.
.
Padao zajedno sa snijegom,
Nježan i mek poput satena
Taj zadnji, nemoćni, žuti list
Sa golog smrznutog kestena.
10/10/2022 at 6:51 am Permalink
Lijepa jesenja. Jedino mi “šepa” stih – Zlatom da ga bojao jedan kist. Predlažem: Zlatom da ga je bojao kist. Tako u ritmu ne bi bilo odstupanja.
10/10/2022 at 9:44 am Permalink
U pravu ste Marija, ne znam kako to nisam zapazila inače brojim slogove. Evo ispravljeno. Hvala puno na dobrom komentaru i na uputi. L.P.
10/10/2022 at 9:12 pm Permalink
Lijepa jesenja pjesma, Đurđice. Lp
10/10/2022 at 9:59 pm Permalink
Lijepo oslikana sudbina žutog lista. 🙂
11/10/2022 at 7:17 am Permalink
Jako lijepo! 🙂
11/10/2022 at 9:53 pm Permalink
Hvala dragi očaranci na komentarima. svima lijep pozdrav.