Još jedna pada noć
 mjesec miluje hum škrtim sjajem
 ti mrtvim zjenama sanjaš
 davnu ljubav i zvijezde nad gajem.
 
 Jednom će neminovno utihnuti vjetar
 što šumeći nježno u granama bora
 donosi sjetu preko pustih polja
 i suši rosu sa usnulih gora.
 
 Jednom će sve presušiti suze
 zanijemit će priče ispričane davno
 nad humom će snijeg zatrti ime
 što u stihu kovalo se slavno.
 
 Mladi će ljubavnici stojeći pod strehom
 iz neke tvoje pjesme šapnuti stih
 no vrijeme će svemu rasuti spomen
 kao lati ruže rasut će i njih.
 
 I tako monotoni i dugi biti će dani
 i noći gluhe što med zvijezdama se pote
 neki će novi pjesnici sanjat
 gradeći u stihu puste si živote.
 
 A još jedna padat će noć
 mjesec će hum obasjati škrtim sjajem
 ti mrtvim zjenama ponovo sanjaš
 davnu ljubav i zvijezde nad gajem.